Vernicima Srpske pravoslavne crkve danas nije crveno slovo u kalendaru ali je svakako praznik. Sveti velikomučenik Georgije svojim podvižništvom zaslužio je i drugu slavu – pa se danas obeležava Đurđic, prenos moštiju sveca u novi hram.
Sveti Georgije (sveti Đorđe, sveti Đurađ…, kako se sve zove u narodu ovaj svetac) ima u pravoslavnih Srba dve slave – na dan postradanja u vreme rimskog car Dioklecijana 23. aprila po starojulijanskom kalendaru (6. maja po gregorijanskom) i na dan prenosa moštiju iz Nikomidije (sada Izmir u Turskoj) u grad Lidu Palestinsku 3. (16.) novembra.
Oba praznika se obeležavaju u hramovima Srpske pravoslavne crkve ali i kao krsna slava mnogih porodica Srba. Kažu da je po brojnosti svečara na osmom mestu slava u Srba.
Đurđic neme posebne običaje, proslavlja isto kao i sve druge krsne slave – pripremom slavskog kolača, koljiva i vina, i osveštanjem.
Nepokretni je praznik. Ukoliko padne u mrsni dan, sprema se mrsna trpeza, a ukoliko padne u posni dan (sreda, petak), sprema se posna.
Dani koji slede, od Đurđica do Mratindana, nazivaju se mratinci ili vučji dani jer je Sv. Mrata zaštitnik vukova. Po starim običajima u vreme mratinaca ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere.
Krojači i obućari odmaraju jer se smatra esnafskom slavom obućara i krojača, a žene ne rade ručne radove.
Narodno verovanje je i da zima dolazi s Đurđicom, a odlazi sa Đurđevdanom (6. maj).
Slavski dan Vam srećan domaćine, da imate goste fine, da zdravica dugo kruži, da se vino dobro služi, da u domu cveta sloga, da je zdravlje dar od Boga! Da se vazda pesma ori, da se mudra reč zbori, nek je slava srećna svima, da slavite vekovima!