Motivacija je oduvek bila snaga koja stoji iza svih ljudskih dostignuća i uspeha! I večita dilema MORAM vs ŽELIM. Kao i pitanje šta je efikasnije?
Ukoliko je čovek pritisnut spoljnim ‘motivatorima’ onda će on najverovatnije koristiti samo deo od svog ukupnog potencijala, dakle samo onoliko koliko je potrebno da bi se postiglo ono što se od njega traži. Zašto?
Zato što takve situacije doživaljavamo kao MORAM i od nas dajemo samo onoliko koliko moramo!. Da bismo postigli ono što je potrebno, i više od toga, potrebno je da naš sistem motivacije bude zasnovan na unutrašnjim faktorima, kojima stvaramo situaciju ŽELIM, i jasno je da ćemo sa takvom postavkom stvari davati svoj maksimum, koristiti svoj puni potencijal, jer želimo da radimo više, bolje, kvalitetnije!
Koliko puta ni sami niste mogli da poverujete šta ste sve spremni da uradite u toku samo jednog dana, koliko snage iz sebe da izvučete i maksimalno iskoristite sve svoje potencijale?! I kako ste se osećali nakon takvog jednog dana? Srećni, zadovoljni, ispunjeni ili….džangrizavi, umorni, iscrpljeni i bez volje da bilo šta i bilo sa kim progovorite?
Kako da pronađemo pravu meru između svega onoga što želimo, možemo i hoćemo tokom jednog dana? I kako da to uradimo na način da dan završimo nasmejani, zadovoljni onim što smo postigli ali ipak dovoljno odmorni da podelimo lepu reč sa našim najmilijim, onima koji nas uvek čekaju kući? Jasno je da savremeni koncept života nosi sa sobom veliku napetost, pregršt obaveza, užurbanost, odgovornost..a sve to čini da se ne osećamo najbolje, da smo često umorni, nestrpljivi, bez razumevanja, pa čak i narušenog zdravlja.
Znate, u jedno sam sigurna… o bilo kom segmentu života da govorimo za sve ono što radimo tokom dana, meseci i celog života, važna je motivacija. Jasno je da postoje dani kada nam je čak teško da ustanemo iż kreveta, ali ipak ustanemo, uredimo se i makar odemo na posao. Dobro, možda ovo i nije baš najbolje što možemo uzeti od dana, ali svesni smo da takvih dana ima.. Nadajmo se što manje! Ili bolje da kažem, trudimo se da ih bude što manje..jer da se vratim na nekoliko rečenica pre, važno je biti motivisan! A u čemu je sve inspiracja i motivacija.
Verujte, možete je naći svuda oko Vas, ali samo ako dobro pogledate i prepoznate je.. Često je ključ u ljudima oko nas, ljudima koji nas okružuju u našim svakodnevim obavezama. Jer oni u sebi imaju to nešto posebno, nešto što na druge ljude deluje pozitivno, inspirišuće, motivaciono.. Nemojte se nadati, njih nema puno, srećemo ih retko, i zato je važno da ih prepoznate.
Nazvaću ih ‘Trenerima žvota’
Znate, to su obični ljudi ..možemo ih nađi među našim roditeljima, širom i užom porodicom, prijateljima, učiteljima, profesorima, mentorima, trenerima u sportu, ličnim trenerima, nadređenima i onim iznad njih, kolegema, partnerima ( poslovnim i ljubavnim)..sve u zavisnosti od perioda života u kojem se nalazimo, i od onoga što nam u tom periodu jeste najvažnije. U svakom od segmenata našeg života, srećemo ljude kojima se divimo, kojima smo inspirisani i koji iż nas uvek izvlače maksimum. Ovi ljudi nas ohrabruju da svoje ciljeve postavimo sve više, ali i da uradimo više od onoga što bismo samostalno odlučili da možemo. Pružaju nam podršrku, alate i korake kako bismo dostigli ono čemu težimo. Ovo su ljudi od koji dobijamo povratne konstruktivne informacje, jer oni nas pažljivo posmatraju i analiziraju i spremni su za otvorenu komunikaciku. Oni su ljudi od poverenja, prenose nam energiju i optimizam. To su ljudi koji umeju da nas pohvale Ili pokude kada to zaslužimo, potpuno iskreno i otvoreno i to samo sa ciljem da budemo bolji i uspešniji. Nekoliko zajedničkih osobina koje možemo prepoznati kod ljudi koje sam nazvala trenerima života jesu pre svega:
– izražena empatija: jer ovo su ljudi koji umeju slušati druge ljude, njihova mišljenja, ideje, predloge, probleme ..i shvatiti poentu, srž onoga što druga strana govori. To su ljudi koji shvataju tačno ono što mislimo i kako se osećamo, bez ustezanja da pitaju, da zaključe, slože se sa nama ili nam protivreče ..
– slušanje: kao visoko razvijena sposobnost strpljenja, slušanja, razumevanja onoga što čuju. Bez toga, oni bi bili samo nemi posmatrači onoga što nam se dešava u životu. Bez slušanja, nema ni sposobnoti razumevanja i rasuđivanja, a samim tim ni aktivacije kojom bi uticali na nečiji život odnosno odluke koje pravimo.
– integritet: to su pouzdane osobe, kojima se divimo, koje uvažavamo, želimo da čujemo njihovo mišljenje, dajemo mu relevantnost. Sigurni smo u značaj informacja koje ove osobe dele sa nama i spremni smo da sa njima delimo dileme.
I da sigurno ćete reći, auuu…biti trener života i nije baš lako. I nije, verujte! Upravo zato imati ovakve ljude pored sebe je prava dragocenost. Prepoznajte je i čuvajte.
Dakle, treneri života nisu neka akreditovana i formalna oblast industrije ( iako je sve više motivacionih trenera koji se ovim bave za pozamašne svote novca), verujte mi, prave trenere života imate besplatno!
I na kraju, kako prepoznati te ljude? To su obično ljudi u kojima tražimo sve ono što nismo a želimo biti, ali i odraz onoga svega što jesmo, a želimo sebi i drugima pokazati i otkriti. Neke od nas nekada više inspiriše suprotnost, a nekad sličnost u drugom biću i tu nema pravila. Možemo poći i od toga da je svaki čovek koga sretnemo u svom životu naš trener, biće nam lakše da u sebi vremenom razvijemo mnogo strpljenja i razumevanja za razlike među nama, kao i sposobnost prepoznavanja pravih trenera. Ljudi koji bude u nama divna osećanja i koji nas motivišu, inspirišu, sa kojima se osećamo dobro i koji u nama bude još više žara života, su ljudi sa kojima treba da se družimo i povezujemo. Takvih ljudi, nikada dosta u našem životu!
Oni ljudi koji vas niti slušaju, niti vide, koji vas umaraju i isisavaju vašu pozitivnu energiju, i puni su priče kritike i ogovaranja; njima treba reći NE, hvala ti ali nema mesta za tebe u mom životu. Njih treba pustiti, da idu tamo gde su njima slični dok im to ne dosadi, pa će poželeti sami da se menjaju, što im ja od srca želim.
Mnoge osobe na slovo M su me inspirisale da se malo zamislim ..
Mama, Marijana, Mirjana, Marija, Mirijana .. i da, sve su žene. Hvala im na motivaciji!
Ivana Stiković