U školama, kao i u vrtičima sve češća pojava jeste trovanje dece hranom ali za to niko ne preuzima odgovornost. „U normalnim zemljama neko bi dobio otkaz i bio u zatvoru“, kaže Goran Papović, predsednik Nacionalne organizacije za zaštitu potrošača.
Za samo pola godine u Beogradu su zabeležena tri slučaja trovanja osnovaca, koja su se dogodila u kantinama i iznajmljenim školskim prostorima. Međutim, ni jedna priča o trovanju nije dobila epilog a ako je suditi po ranijem iskustvu, i neće.
Predsednik Nacionalne organizacije za zaštitu potrošača Goran Papović upozorava da odgovornost snosi čitav lanac lica – direktori ustanova, koji raspisuju tendere za snabdevače a potom biraju najjeftiniju a ne najkvalitetniju ponudu, šefovi kuhinja koji pripremaju hranu, vozači koji je distribuiraju i oni koji je skladište.
„Ne smemo zaboraviti na poljoprivrednu, veterinarsku i sanitarnu inspekciju i Institut za javno zdravlje i tržišnu inspekciju. U normalnim zemljama da se dešava ovo što i u Srbiji, više od polovine zaposlenih u ovim sektorima dobilo bi otkaz ili završilo u zatvoru”, kategoričan je Papović i dodaje: „da je nepoznanica i ko kontroliše namirnice i koliko često.“
Obično kako biva u našoj zemlji kada se dogodi trovanje u školi, dva-tri dana svi pričaju o tome i posle se zaboravi. Vest da su deca dobro nadležnima je dovoljna da stave tačku na ceo slučaj.
Sanitarna i veterinarska inspekcija tvrde da nisu odgovorne za kontrolu hrane u obrazovnim ustanovama.
„Za trovanje u kolektivima najčešće su krivi naknadna kontaminacija ili kliconoštvo, uslovi u kuhinjama i higijena u postupku rukovanja hranom“, rekli su iz Uprave za veterinu i naglasili da: „dolaze u kontrolu samo kad epidemiološka služba i sanitarna inspekcija pozovu da provere poreklo sirovina koje ulaze u kuhinju.”
Gotovo 300 đaka prestonice zatražilo je lekarsku pomoć prethodnih šest meseci a poslednje trovanje u Beogradu jeste trovanje 14 đaka Osnovne škole „Stevan Sremac“ u Borči. Uzrok ovog trovanja se još uvek nagađa a odgovornih nema!