Često se događalo kada smo pisali vesti ili objave i u istim koristili epitet „Borčanac“ sugrađani bi nam sugerisali da je pravilno Borčanin.
Takođe, smo primetili da smo pomenute komentare dobijali od starosedelaca iz Stare Borče koji na ovom području žive najduže.
Stoga je naš zaključak bio da je njima stalo da bude Borčani, dok je novim komšijama bilo svejedno da li je Borčani ili Borčanci.
Šta je pravilo pokušali su da razreše i stručnjaci, ali jedinstvenog mišljenja nema, a u nastavku su njihova mišljenja.
– Naziv koji stanovnici određene opštine sami sebi nadenu je zapravo najispravniji i on se prihvata, a skladno jezičkom području, oni biraju najprihvatljivije rešenje – rekao je za „Blic“ doktor filoloških nauka i profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dobrivoje Stanojević.
Navodi da je nepotrebno smišljati posebne nazive, ukoliko postoji naziv koji oni koriste, te da je njegova jezička ispravnost u drugom planu, a da u prvi plan izbija uvreženost naziva u narodu.
– Možemo da se dovijamo da smislimo sami, ako ne znamo kako oni sami sebe zovu – rekao je Stanojević.
To znači da ako niste sigurni kako biste nazvali meštanina nekog naselja stručna literatura vam u tome ne može mnogo pomoći, pa je najpouzdaniji metod da se o tome raspitate kod lokalnog življa.
Evo kako se mi lokalno nazivamo: Borčani ili Borčanci, Ovčani ili Ovčanci, Kotežanci, ovi iz Krnjače, Revčani, Skelaši, Kovilovčani, Vrbovčani ili sa Vrbe, ovi sa Foka, Rićani ili ovi iz rita, ovi iz Širokog, ovi sa Dunavca, Sebešanci, ovi iz Pretoka, ovi sa Grede…