Kapiten “Radovaca” Vladimir Đukić, popularni Đuka, igrač je koji se odavno upisao u “Klub 100” po broju odigranih utakmica za prvi tim. Nekoliko puta proglašavan je za najboljeg igrača, standardni reprezentativac…
Svoje prve ragbi korake napravio je u RK Palilulac, koji je te 2003. godine radio sa mladima sa leve obale Dunava. Njegov prvi trener bio je Vlada Mišković, legendarni stub, koji je i upoznao Đuku sa ovom pozicijom.
Moglo bi mnogo toga da se kaže o Đuki, ali je najbolje kada ponešto i sam ispriča o sebi.
Možda sudbina, a možda i logičan izbor zbog kilaže (smeh), uglavnom ovo je pozicija koju igram i u klubu i u reprezentaciji.
U RK Pobednik trener mu je bio čuveni Bole Strugar. On je sve i zarazio virusom poznatim kao ragbi. Đuka kaže da se još seća njegove motivacione rečenice: “Brže to malo, majmune borčanski!”
Bole me je naučio da je ragbi način života i da ne biram bitke, već da budem uvek tu za klub i reprezentaciju.
U Radu je stasao u sad već jednog od “starijih”, iako kroz smeh kaže da neki nikako da se penzionišu kao igrači pa mu oduzimaju ovu titulu.

Kako dodaje, prošli su zajedno i lepe i teške trenutke, njegovi saigrači i on. Od činilo se beskonačnog niza pobeda, do igranja bez rezervnog igrača. Mnogi talentovani mladi ljudi su otišli iz ragbija prerano.
Moramo svi zajedno da se potrudimo da atmosferu, u timu i oko tima, podignemo na još viši nivo i da te igrače pokušamo da vratimo. Jer sve nas veže jedna ideja – ragbi!
Inače, omiljena ragbi selekcija mu je Novi Zeland, a igrač koga najviše ceni je Sem Vajtlok. Pored ragbija voli snoubording, hokej… Ne voli da priča puno, ali ima poruku za mlade igrače:
Ne odustajte lako od svojih ciljeva i budite uvek uz klub, vratiće vam se višestruko.
Ono što je zanimljivo je, da je Vladimir Đukić, brat još jednog uspešnog sportiste o kome smo pisali. U pitanju je Vojislav Đukić, inače prvak u letenju motornim zmajem.
Izgleda da se uspeh u sportu neguje u porodici.
Izvor: RK Rad