Bojan K.
Božić je, uz Uskrs, jedan od dva najveća hrišćanska praznika. Božić je dan kada se slavi rođenje Hristovo, i kada je duh malog Isusa sveprisutan među ljudima, donoseći im mir i praštanje.
Sam Božić je trodnevni praznik, a ako računamo i Badnji dan, kojim se završava zimski četrdesetodnevni post, onda je to četvorodnevna svetkovina okrenuta prvenstveno domu i porodici.
U našem narodu proslavljanje ovog praznika je usklađeni spoj crkvenih, liturgijskih, i folklornih običaja, koji svojom raznovrsnošću daju posebnu lepotu ovim svečarskim danima.
Po starom, julijanskom, kalendaru Božić se proslavlja 25 decembra, te ga tako proslavlja i naša Pravoslavna crkva.
To važi za sve crkve pravoslanih zemalja. 1582 godine rimski papa Grgur uvodi reforme prilikom čega dolazi do usvajanja novog kalendara koji se naziva Gregorijanski, čime nastaje razlika u katoličkom i pravoslavnom računanju vremena.
U 20 veku, na čuvenom Carigradskom saboru 1923. godine, došlo je do približavanja dva računanja vremena, ali od tada u našoj nauci postoji pojam računanja po starom i novom kalendaru. Te stoga pravoslavni Badnji dan i Božić, slave se 24, i 25. decembra po starom tj. 6. i 7. januara po novom kalendaru.
Vuk Stefanović Karadžić je zapisao o Božiću
Uoči Božića, pošto se badnjaci unesu u kuču i nalože na vatru, uzme domaćica slame i kvočući (a za njom deca pijučući) prostre po sobi, ili po kući, ako nema sobe. Poslije večere pjevaju i vesele se. Kad ujutru ustanu, najprije otide jedno te donese vode, ali ponese žita te pospe vodu (kao polazi je) kad k njoj dođe.
Tom vodom umijesi česnicu i nalije ručak, te pristave. Ali prije nego sjednu za ručak, izbace po nekoliko puške (tako ujutro rano kad ustanu), pa se onda skupe svi oko sofre te se mole Bogu (držeći svako po jednu voštanu svijeću u rukama) i mirbožuju se, tj. izljube se svi redom govoreći : Mir božji! Ristos se rodi, vaistinu se rodi, poklanjamo se Ristu i Ristovom rožanstvu.
Potom domaćin pokupi sve one svijeće u jednu rukovet i usadi u žito, koje stoji na sofri u kakvoj karlici, ili u čanku (svakojako žito pomešano zajedno, u tom žitu stoje i kolači kojekaki), te onda malo pogore, pa ih ugase onim žitom. Ono žito posle daju žene kokošima da nose jaja. Kad počnu ručati, neki najpre okuse sira, neki pečenice, a neki (kao po Srijemu i po Bačkoj ) prije svega srču varenike, ali rakije mnogi ne piju prvi dan za vrućice.
Oko pola ručka ustanu u slavu i lome kolač kakogod i o krsnom imenu, samo što nema koljiva. Na Božić se obično ruča s vreće (prostre se prazna vreća mjesto čaršava, ili po čaršavu), i sofra se ne diže (niti se kuća čisti) za tri dana. Prvi dan Božića niko nikom ne ide u kuću osim položajnika.“
Mir Božji Hristos se rodi!
